![]() | ![]() |
Rukopisni fontovi i kako ih napraviti
Da bi se došlo do fonta koji će izgledati kao rukopis, potrebno je nešto vremena, malo volje i (nažalost) mnogo novca, pošto programi pomoću kojih je ovo moguće postići nisu tako jeftini. Postupak izrade fontova sastoji se iz nekoliko koraka. Prvi korak odnosi se na generisanje polaznog fajla koji će biti osnova za izradu fonta. Za taj proces dovoljan je jedan A4 list papira na kojem ćete ispisati sva slova svojim rukopisom, te skener, pomoću kojeg ćete od svog rukopisa napraviti sliku. Apsolutno je nevažno želite li da konvertujete pisanu ili štampanu verziju svog rukopisa jer je procedura identična. Proizvođač preporučuje da se na papiru ispišu slova veličine najmanje 1,5 cm. Malo smo se igrali sa postavkama i utvrdili smo da se isti, ako ne i bolji rezultat može dobiti na nešto jednostavniji način. Naime, pisanje ovako velikih slova nije prirodno i lako se može desiti da ona budu malo drugačija nego što obično pišete, pa smo prilikom testiranja upotrebili drugu taktiku. Ispisali smo slova u njihovoj prirodnoj veličini (kao što uvek radimo prilikom pisanja), a onda smo pri skeniranju upotrebili najbolji kvalitet koji skener nudi. Poenta je u tome da skenirani dokument sadrži što više detalja, a sasvim je svejedno kako ćete to postići. Pre nego što se krene dalje, treba napomenuti da bi slova trebalo pisati nekom postojanom olovkom i to odvojeno, mada u programu postoji način za njihovo „nasilno” rastavljanje.
Nemojte se iznenaditi ako prilikom procesa prepoznavanja program više slova obeleži kao jedno ili ako jedno slovo podeli na više delova. Kontrola njegovog prepoznavanja fontova je neophodna i sve uočene greške treba odmah ispraviti. Spajanje više zasebnih celina u jednu se radi merdžovanjem ćelija (opcija je smeštena u kontekstnom meniju koji se dobija desnim klikom), dok se razdvajanje slova koja su slepljena vrši pomoću „sekača”, opcije koja se nalazi u paleti alata levo od radnog prozora. Treba pomenuti da ovde postoji i mogućnost manipulacije učitanom slikom. Menjanjem nekih parametara, kao što su osvetljenje ili kontrast, može znatno da se poveća preciznost prilikom OCR-ovanja slike.
Dakle, došli smo do tačke kada na scenu stupa drugi alat za izradu fonta. TypeTool je profesionalni alat za izradu fontova, ali u ovom trenutku nama to nije od velikog značaja. I u ScanFontu i u TypeToolu postoji veliki broj opcija koje nismo ili nećemo pomenuti u ovom tekstu iz prostog razloga što bismo previše proširili priču. Naravno, to ne treba da vas spreči da probate kako te druge opcije funkcionišu. Da se vratimo na naš zadatak. U TypeTool treba učitati VBF datoteku koja je napravljena pomoću ScanFonta i dobiće se mapa tekućeg fonta. Ovde se mogu menjati pozicije slova u okviru fonta (pri čemu treba biti ekstremno oprezan), a mogu se vršiti i fine korekcije u izgledu svakog pojedinačnog slova. Kada ste konačno ispravili sve nepravilnosti u slovima (a njih sasvim sigurno ima u svakom slovu), do konačnog cilja preostala su još samo dva koraka. Treba otvoriti opciju Font info, koja se nalazi u fajl meniju, i tu upisati osnovne informacije o fontu (kojoj familiji fontova pripada, koji je enkoding korišćen itd.). Ovo nije neophodno, ali je preporučljivo uraditi, jer predstavlja neku vrstu identifikacije fonta. I konačno, stigli smo do poslednje stavke u ovom procesu – generisanja samog fonta. Pre tog čina potrebno je još samo odabrati koja će se vrsta fonta generisati: TrueType, Type 1 ili OpenType i upisati ime fajla. Nakon nekoliko trenutaka novi font sa vašim rukopisom biće generisan i, nakon instalacije u okviru operativnog sistema, spreman za upotrebu. Deluje jednostavno, ali ipak moramo da vas upozorimo na nekoliko važnih stvari. I ScanFont i TypeTool poseduju mnogo više opcija i podešavanja nego što smo opisali. Njihovim korišćenjem mogu se dobiti bolji konačni rezultati, ali uz neuporedivo više truda, a potrebno je i mnogo više znanja i poznavanja tipografije. Ovako, sa osnovnim setovanjima, rezultat obrade je na više nego prihvatljivom nivou i smatramo da nema potrebe udubljivati se u finese jer dobitak u kvalitetu nije proporcionalan uloženom trudu (sem ako se profesionalno ne bavite proizvodnjom fontova). Drugi problem nastaje korišćenjem neregistrovane verzije programa. Snimljeni font u neregistrovanoj verziji je praktično neupotrebljiv jer se na pojedinim slovima pojavljuje logo kompanije, a polovina slova uopšte nije ni snimljena u okviru odabranog fonta. Drugim rečima, proizvođač je odabrao dobar način da prikaže sve mogućnosti programa, ali je onesposobio dobijene fontove za bilo kakvu upotrebu. Ukupna cena ova dva programa veoma je visoka i sumnjamo da će biti mnogo zainteresovanih za njihovu kupovinu. S druge strane, ekstravagancija i potpuna kustomizacija imaju svoju cenu, a ona je ovde izražena u prilično velikoj gomili zelenih novčanica. Branislav BUBANJA | |||||||||||||
![]()
| |||||||||||||
| Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2008. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
| SKWeb 2.4 |

